Poslije bitke

Sad kad smo ušli u “mirniju fazu” liječenja, mogu da se osvrnem na onaj početni, intenzivni dio, kada smo bili u borbenoj pripravnosti i fight modu. Prošli smo kroz vatru i izašli na drugu stranu. U nadi da je najteži dio puta iza nas, teško je reći šta nas dalje čeka, jer kad ti se jednom izmakne tlo pod nogama, shvatiš da nema garancija i da je sve podložno promjeni. Nastavljamo živjeti sa tom spoznajom i strahom, ali i zahvalnošću za datu drugu šansu. Rane koliko god da bole, daju nam dublje razumijevanje sebe i svijeta. Svako od nas nosi i vida usput svoje.

Kao što naša generacija ima referentnu tačku “prije i poslije rata” tako i mi sad život dijelimo na prije i poslije dijagnoze. Ništa više nije isto. Nama onkologija nema više isti prizvuk, jer nam je bila kuća i utočište dugih devet mjeseci. Tamo shvatiš da ništa nije crno, u svemu se može naći svjetla tačka, što bi dr Tamara Lazić rekla “silver lining” (na žalost, više nije sa nama, hvala joj što je dio svoje borbe podijelila i pokazala kako se nositi sa najtežim trenucima). Dok ima nade dobro je.

Do prije 50 godina akutna leukemija je bila smrtna kazna. Danas su prognoze da se 80% djece oporavi zahvaljujući napretku nauke i medicine. U Njemačkoj dijagnozu raka godišnje dobije oko 2300 djece, od tog su 50% rak krvi, leukemije i limfomi. Leukemija je najčešća vrsta raka kod djece uzrasta od tri do pet godina, a sad smo i mi dio te statistike.

Svakodnevno nebrojeno djece i odraslih traži donora matičnih ćelija. Prije tri godine registrovala sam se u DKMS, inspirisana pričom Nikoline i njenog brata kome je tako spasila život, neznajući da će moje dijete za koju godinu dobiti istu dijagnozu. Našem djetetu, zasad, nije trebala transplantacija. Hemoterapija je pomogla dovoljno da se očisti od malignih ćelija. Sada godinu dana prima oralnu terapiju održavanja, nakon čega bi liječenje trebalo biti gotovo, a tek nakon 5 godina se smatra da je izliječena.

Tokom same terapije dobila je nebrojeno transfuzija krvi, jer je i to dio puta i protokola, pored infekcija i svih pratećih opasnosti i rizika. Hvala svim ljudima koji su dobrovoljni davaoci krvi, velika je to stvar. Dati krv da neko drugi živi i nastavi borbu.

U slučaju matičnih ćelija princip je isti, uglavnom se kroz transfuziju uzimaju matične ćelije, ne postoje nikakve komplikacije i rizik za onog koji daje. Ono što je teško je naći adekvatnog donora, i zato danas, 28.05. na Svjetski dan Leukemije pozivam sve ljude koji su u mogućnosti da se registruju. Ako ste u Njemačkoj dobićete kući paket, vaše je samo da vratite nazad dio vašeg DNK iz usta, na štapiću. Bićete dio registra i možda jednog dana biti pozvani da spasite nečiji život. Nema većeg dobročinstva koje se može učiniti drugome. Na kraju, naše je samo ono što smo drugima dali. Život, malo li je.