Lekcija o strpljenju

Nakon davanja otkaza i nekih šest mjeseci provedenih u miru, u podjednakom njegovanju tijela i duše, saznala sam da sam trudna i da ironija bude veća, iste nedelje počela sam raditi na novom radnom mjestu. Dobila sam priliku da radim u ljudskim resursima. Tek tada sam naučila šta znači biti dio velikog sistema i okružen sjajnim ljudima. Bio je to maj 2017. godine.

Svako ko je čekao da ostane trudan duže vrijeme zna koliko je to teško, jer i ništa i sve zavisi od tebe. Sjećam se da sam test uradila tek prvog maja i nisam se iznenadila pozitivnom rezultatu, jer sam unazad 15 dana predosjećala šta bi moglo biti. Ovaj put nisam bila nestrpljiva da ga uradim, valjda jer sam htjela da odgodim koliko mogu suočavanje sa velikom istinom, a i iz straha da se ne bih ponovo razočarala, kao mnogo puta do tada. Znam da moje čekanje od nepune dvije godine i nekoliko negativnih testova nije ništa u poređenju sa onim šta ostali ljudi prolaze i koliko čekaju na bebu ali je za mene bila velika lekcija o strpljenju i umjetnosti čekanja. Nakon godinu i više dana pokušavanja, upinjanja da se stvari dese onda kad ja mislim da treba (!) pustila sam da idu svojim tokom i dešavaju kada treba bez mog preračunavanja i uplitanja u tajming.

Shvatila sam da to nije bilo stvar odluke, već prepuštanja ili bolje reći dopuštanja životu da se desi.

Iz predostrožnosti, a u stvari iz straha, nisam se odmah mnogo radovala, jer mi je rečeno da je rizična trudnoća (iz doktorovog ugla), ali ja sam sve vrijeme imala dobar osjećaj i znala da ćemo izgurati do kraja. Koleginici sa kojom sam direktno radila odmah sam rekla kakva je situacija, jer nisam mogla da se pravim luda i krijem od nekog s kime provodim minimalno osam sati u istoj prostoriji, a nadređenima sam rekla kad sam već uveliko bila u trećem mjesecu trudnoće i kada se vidjelo da sve ide kako treba. Svi su me maksimalno podržali i ohrabrili kada sam im saopštila radosnu vijest i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Zbog te podrške radila sam dokle god sam mogla, sve do osmog mjeseca, jer mi je posao bio pravo zadovoljstvo. Trizma će mi ostati zauvijek u srcu i lijepom sijećanju.

Martina je došla na svijet tačno na termin u porodilištu Kliničkog centra Banja Luke. Ja sam prethodno išla u Školu za trudnice i pripremala se svim mogućim knjigama za ono što dolazi, iako je tu svaka teorija suvišna, jer je roditeljstvo čista praksa, kao vožnja bicikla. Knjigama postaneš svjestan važnosti nekih stvari, ali stvarno učenje dolazi tek kroz dijete. Ono je najveći učitelj. Nismo bili sigurni kakvi ćemo roditelji biti, ali smo znali da ćemo je puno voljeti, a to je dovoljno za dobar početak, doći na svijet kao voljeno biće i znati da uvijek ima neko ko te neizmjerno voli.

U Njemačku smo preselili kada je ona imala nepunih osam mjeseci.

O djeci, Halil Džubran

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, i premda su sa vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav ali ne i svoje misli, jer ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas, jer život ne ide unatrag niti ostaje na prekjuče.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti.
On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Stijelčevoj ruci bude za sreću, jer kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.